PRAŠUMA PERUĆICA
Prije nego krenemo, želimo vas podsjetiti da prašumama nazivamo stare šume nastale isključivo djelovanjem prirode i bez bilo kakvog uticaja čovjeka. Jedna od posljednjih prašuma i oaza netaknute prirode u Evropi je Perućica u čije tajne ćemo danas zajedno zagnjuriti.
Perućica se nalazi u zagrljaju Nacionalnog parka Sutjeska koji je, zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrijednostima i njihovoj očuvanosti, 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a (Odjel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara).
Prašuma Perućica stara je oko 20.000 godina. Nevjerovatno, zar ne? Prostire se na oko 1.300 hektara. Kao što već znate sa časova matematike, hektar je jedna od mjernih jedinica za površinu i predstavlja površinu kvadrata čije su stranice dugačke 100 metara. Zbog svoje nevjerovatne ljepote, Perućica je davne 1952. godine proglašena područjem od posebnog naučnog značaja, a dvije godine kasnije za prirodni rezervat pod strogom zaštitom države.
Svaki pravi istraživač, a vi to jeste, treba uvijek na karti vidjeti gdje se nalazi😊
Razgledajmo kartu.
Evo i satelitskog snimka (Hvala, ISS!)
Kao što vidite, Perućica je okružena planinama. To su Maglić (sa najvišim planinskim vrhom u državi, visokim 2.386 metara), Volujak i Sniježnica, dok je rijeka Sutjeska dijeli od Zelengore – jedne od najljepših planina u BiH. Prema tvrdnjama naučnika sa Univerziteta Yale, Perućica ima neprocjenjivu ulogu u globalnom ciklusu ugljika, što je čini savršenom prirodnom laboratorijom. O tome ćete svakako učiti, ako već niste, na časovima Hemije.
A sad, udahnite duboko, nova avantura je ispred nas! Ne zaboravite: gledamo, osluškujemo, mirišemo!
Ne zaboravimo: ova je prašuma živjela čak i u ledenom dobu!:-)
Neka stabla u Perućici su stara preko 300 godina. Neka od njih su visoka preko 50 metara. Najviše izmjereno stablo visoko je 57,4 metra. U Perućici se nalazi preko 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1000 vrsta zeljastog bilja.
„Ovdje stabla nesmetano rastu stotinama godina i desetinama metara, a kada dovoljno ostare padaju pod sopstvenom težinom. Te grdosije prečnika i po dva-tri metra niko ne uznemirava, ni u životu, ni u smrti. Nastavljaju da leže i raspadaju se na šumskom podu vraćajući u okolinu svo bogatstvo koje su vekovima upijala.“ Ovako Perućicu opisuje jedan zaljubljenik u nju iz susjedne Srbije.
U njenom središtu se nalazi vodopad Skakavac od kojeg stvarno zastaje dah i koji ćemo upravo vidjeti, a i čuti. 😊
Nastavljamo našu pustolovinu. Uživajte!
Vrijeme je da malo predahnemo. Za vas smo pripremili ukusne užine, a sa vama ćemo podijeliti i informacije o tome.
Šta staviti u ruksak za cjelodnevni izlet?:-)
Tekućine
Ako je uspon kraći i manje zahtjevan, dovoljni su voda, nezaslađeni čaj ili voda s limunom, jogurt i sl.
Ako je uspon zahtjevniji i duži, tada se svakako preporučuje čaj, svježe iscijeđeni povrtni ili voćni sok (razrijeđen ili nerazrijeđen) zaslađen medom. Unos šećera tokom planinarenja, odgađa pojavu umora i pomaže rad mišića.
Tokom hladnijeg doba godine, preporučuje se da tople napitke nosimo u termosici.
Hrana
Namirnice bogate lako dostupnim ugljikohidratima kao što su žitarice za doručak brzo vraćaju izgubljenu energiju. Orašasti plodovi i sjemenke bogati su mastima i dobrodošli su izvori energije u malom.
Voće nas osvježava. Sadrži šećere koji pomažu radu mišića i njihovom oporavku. Grožđe i grožđice sadrže šećer koji ima brže djelovanje. Zbog toga su grožđice cijenjena namirnica vrsnih planinara. Povrće također nudi osvježenje, a dobro se uklapa u sendviče.
Nakon što smo se malo odmorili vrijeme je i da vam nešto kažemo o biljnom i životinjskom svijetu naše prašume.
Od rastinja ćemo primijetiti: bukvu, smrču, jelu, planinski i gorski javor, bor, te biljke planinski mekinjak (Drzpis linneana), balkanska pucalina (Silene balcanika), tarčuka (Aubretia croatica), prenjska kamenjarka (Saxifraga prenja), puzava vrba (Salix serpillifolia), malijev likovac (Daphne malzana), sa nizom drugih endemnih i rijetkih biljaka.
Ovdje rastu Tri sestre😊
Sedamdesetih godina prošlog vijeka Šumarski fakultet iz Sarajeva uzimao je isječke tri ogromne smrče, poznate kao „Tri sestre“, koje su tada bile više od 62 metra. U prečniku su bile široke dva i po metra i procijenjeno je da su stare više od 250 godina. Od tri sestre, danas su dvije u životu, a jedna je na zemlji.
Perućicu naseljava i veliki broj životinjskih vrsta poput divljeg jarca, srndaća, vepra, kune, medvjeda, divlje mačke, lisice, a tu je i suri orao, krstaš, sivi soko, tetrijeb, crvenorepi kos, jarebica kamenjarka i mnoge druge životinje.
Reći ćemo vam nešto više o sivom sokolu😊.
Sivi soko se hrani pticama, najčešće golubovima, patkama, vrapcima i sl. U obrušavanju razvija brzinu do 320 km/h. Svoj plijen lovi isključivo u vazduhu. Mužjak sivog sokola, kao i kod većine ptica grabljivica je za jednu trećinu manji od ženke. Prepoznatljivu sivu boju stiče poslije godinu dana od izlijeganja. Prije toga mladunci su tamnosmeđe boje.
Gnijezdi se na nepristupačnim planinskim vrhovima. Kao i ostali sokoli nikada ne pravi gnijezda nego koristi ona koja su napustile druge ptice (npr. gavran).
Pogledajte kako je izgledao test brzine jednog sivog sokola.
Predivna ptica, zar ne?
Dragi naši,
naš izlet se bliži kraju. Perućica nas je danas podsjetila kakvu snagu i ljepotu ima priroda koja nam je poklonjena na čuvanje. Sva naša čula smo probudili i počastili darovima prirode.
Pozdravit ćemo vas prelijepom i toplom pjesmom Grigora Viteza „Kad bi drveće hodalo“.
Nadamo se da vam se izlet dopao. Pišite nam o tome gdje biste voljeli da vas povedemo.😊
Do novog putovanja, toplo vas pozdravljaju nastavnice Indira i Nermina.